Izgubljena bodlja i naša Ježeva kućica – skupina Medvjedići 🦔

U skupini Medvjedići ovih je dana vladala prava šumska čarolija! Odgojiteljica Ivana izvela je za djecu igrokaz “Izgubljena bodlja”, koji ih je odmah uveo u svijet ježića i njegovih šumskih prijatelja.

Priča je započela tako što je mali ježić 🦔 šetao šumom i iznenada otkrio da je izgubio svoju bodlju. Bio je jako uznemiren i krenuo ju tražiti. Ubrzo je naišao zec, kojega je odmah optužio da mu je ukrao bodlju. No zec se samo nasmijao i rekao:

“To nije tvoja bodlja, ježiću, to je moj brk!”

U tom trenutku ježiću je prišla vjeverica, pa je on, još uvijek ljut, optužio i zeca i vjevericu da su mu uzeli bodlju. Nastala je mala prepirka – svi su govorili u isti glas i nitko nikoga nije slušao. 🌲✨

U šetnji je naišao medo, koji je slučajno stao na ježevu bodlju i glasno uzviknuo:

“Jao, moja šapa! Kako boli!”

Tada je doletio vrabac, koji je, iako malen, rekao:

“Ne brini, medo, ja ću ti pomoći!”
Medo se iznenadio i upitao:
“Kako ćeš mi ti pomoći, kad si tako mali?”

Ali vrabac je svojim malim, ali spretnim kljunom izvadio bodlju iz medine šape. Svi su se tada nasmijali, a ježić se posramio jer je shvatio da je pogriješio što je optuživao prijatelje i što je sumnjao u vrapca samo zato što je malen.

Na kraju su svi zajedno zaključili:

“Ne smijemo suditi drugima prije nego što saznamo istinu,
i svatko, bio velik ili malen, može učiniti nešto važno i dobro.”

Djeca su s oduševljenjem pratila igrokaz i razgovarala o tome što su naučila – da prijateljstvo, povjerenje i suradnja čine svijet ljepšim, a da izgled i veličina ne određuju nečiju vrijednost.

Nadahnuta pričom, djeca su odlučila pomoći ježiću da ima svoj dom, pa su zajedno sa svojim odgojiteljicama Ivanom i Josipom napravila vlastitu ježevu kućicu na vrtićkom igralištu. Iskoristili su osušeno drvo koje su pronašli, lomili grančice i njima gradili mali šumski zaklon. Svako dijete pridonijelo je svojim idejama i radom, a kućica je ubrzo postala poseban kutak za igru i maštanje.

Kroz ovu aktivnost djeca su, baš kao i u priči, učila važnost suradnje, strpljenja i međusobnog pomaganja. Korištenjem prirodnih materijala razvijala su ekološku svijest, motoričke vještine i kreativnost, a kućica sada krasi naše igralište i podsjeća nas na ježića, vrapca i njihove prijatelje.

Na kraju dana, dok su promatrala svoju kućicu, djeca su rekla:

“Sad naš jež ima svoj dom – i prijatelje koji mu pomažu!”

˝Ali gdje su mu djeca….?˝ E to je već druga priča…

Već sada vidimo da aktivnost neće stati samo na kućici. Krije se tu još mnogo ideja koje će se sigurno realizirati u danima koji slijede…

Sigurni smo da će u svemu tome pomoći i prijatelji iz drugih skupina sa svojim odgojiteljicama i da ćemo uskoro imati pravi šumski brlog i sažetak jedne lijepe priče… 🌲